Proizvodnja vina nije posao koji radiš od 7 ujutro do 15 sati poslijepodne. To je izazov pred kojim stojiš svakoga dana u godini. To ti je radno vrijeme i opis radnoga mjesta. Promatraš nebo, komuniciraš sa suncem, oblacima, čitaš kalendar, raspravljaš s vremenskom prognozom, razgovaraš sa čokotima, tepaš grozdovima, a pri zdravoj si pameti. Da bi u tome uživao, stvarno moraš biti malo otkačen. I imati razumijevanja od onih do kojih ti je stalo.

Vinarstvo mi nije palo s neba, iako od neba u mnogome ovisi. To je, u stvari, jedna od najboljih rock’n’roll odluka koje sam donio. Neki su mislili da je ludost odreći se ugodnoga potencijala doktora nauka, a nekima se činilo da samo zauzdavam sve svoje proturječnosti. Ja sam htio posao koji neću samo raditi, već i shvatiti osobno. Nije biznis, nego lifestyle.

Kada sam sa svojim prijateljima, koji su danas moji bliski poslovni suradnici, prvi put pomalo u šali, a više odgovarajući izazovu, napunio prvu bocu vina za tržište, više nije bilo povratka. Tada je nastala ova odgovornost koja me drži i tjera dalje, ova koncentracija i usmjerenost kojom svakoga dana čvrstom rukom ciljam u pokretnu metu.

Do danas nisam promijenio osnovni motiv zbog kojega sam krenuo u svijet vina, a to je prije svega, strast. Danas bolji čovjek, iskreniji i običniji, prirodniji i divljiji, a sve to zbog promijenjenih životnih okolnosti. Možda ne osjećam više lakoću da to mogu jasno ispisati kao što sam to mogao nekad, vjerojatno jer se ne uspijevam uvijek izdići iz svakodnevnice.

Ipak, usuđujem se razmišljati da je uspjeh to što radim posao koji me čini zadovoljnim i da pri tome stvaram nešto što meni i drugima donosi mnogo zadovoljstva.

Izvor: matosevic.com