Vodotoranj, državni projekt, osmišljen je kao regulator opskrbe vodom područja naselja Borovo, Vukovar i Vinkovci. Studije i projekti povjereni su skupini stručnjaka iz zagrebačkog "Hidro projekta", na čijem je čelu bio Aleksandar Rose, rođeni Vukovarac. 

Visok je 50 metara, imao je na vrhu spremnik za vodu kapaciteta 2200 m3, njegova ukupna masa s punim rezervoarom je 9000 tona, a temelji su promjera 21 m, građeni na naslagama lesa, mase 3000 tona. Radove je izvodila zagrebačka tvrtka "Hidrotehna".

Godine 1991 vodotoranj su, tijekom bitke za Vukovar, teško oštetile srpske snage. Primio je oko 640 neprijateljskih projektila i postao je simbol stradanja i otpora grada. Tijekom opsade grada, tada 23-godišnji, Ivica Ivanika s Mitnice prvi je stavio te je uvijek iznova, pod granatama, na vodotoranj dizao hrvatsku zastavu, a kasnije je s njim išao i Hrvoje Džalto.

Za idejno rješenje memorijala “Vodotornja koji se odbio srušiti”, tvrtka Radionica arhitekture iz Zagreba osvojila je prvu nagradu.

“Uspravljen i pun rana izgledao je kao hrast čije su deblo izudarale munje, a grane lomio vjetar. U nekim drugim krajevima ljudi se poistovjećuju s bambusom. Orkanski vjetar ga povija, ali kad utihne, bambus se uspravi i mirno živi dalje. Ali mi nismo iz tih krajeva i ne namjeravamo se promijeniti. Naš znak je ovaj hrast, na ovoj našoj zemlji, prkosan i nesavitljiv. Naš znak je ovaj izranjavani Vodotoranj”, napisali su autori nagrađenog rješenja. Rupe od projektila neće se sanirati, bit će vidljive iza staklenih stijena, kao trajni spomen na razaranja.

Obnovljeni vodotoranj svečano je otvoren 30. 10. 202. 2020. godine, a dan kasnije za javnost.

Izvor: vikipedija